Dodatne aktivnosti poput sporta, plesa, glazbe, stranih jezika, likovnih i kreativnih radionica i sl. su zanimljive prilike kroz koje djeca mogu:

• Razvijati samopouzdanje i samopoštovanje
• Graditi pozitivnu sliku o sebi
• Otkrivati i jačati svoje interese,
• Učiti o suradnji i disciplini
• Steći nova poznanstva i jačati socijalne vještine
• Učiti o sebi, drugima i svijetu kroz nova i raznolika iskustva

Ipak ukoliko nismo oprezni i selektivni dodatne aktivnosti mogu na sve navedeno utjecati i negativno.
Za početak važno je naglasiti da nije poanta da se dijete uključi bilo gdje, a na žalost često u praksi vidimo da je to i “bilo gdje” i “na apslutno sve”. Aktivnosti treba birati informirano, zrelo, pažljivo i u skladu s interesima, mogućnostima i zrelošću djeteta, ali i obiteljskom dinamikom i obiteljskim mogućnostima.

Važno je dobro se informirati, provjeriti kakav je program, koliko je kompetentan voditelj programa, na čemu se temelji određeni program, koji mu je cilj itd. I ne, nije pretjerano i nije “što ima veze idu svi” jer pričamo o maloj djeci, prvim iskustvima odvajanja, prvim iskustvima otvaranja prema novim iskustvima i učenju, a upravo ova prva iskustva mogu biti odskočna daska ili uteg oko noge za neke daljnje životne izazove.

Kada je dijete spremno za dodatne aktivnosti?

Ne postoji “točna dob”, ali postoje neki znakovi koji nam mogu pomoći:

Interes – dijete spontano pokazuje sklonost i interes za neku aktivnost (pleše čim čuje glazbu i voli imitirati plesne pokrete, crta u svakoj prilici, stalno skače za loptom, traži dodatne sportske aktivnosti i prilike za kretanje i sl.).

Samostalnost – može na 45 minuta do sat veremena vremena funkcionirati bez roditelja, samostalno je u osnovnim vještinama brige o sebi (wc, izražavanje vlastitih potreba, traženje pomoći i sl.)

Pažnja i upute – u stanju je pratiti jednostavne zadatke i upute te zadržati fokus i suradljivost tijekom grupne aktivnosti.

Društvenost i otvorenost – uživa u igri i učenju s vršnjacima, pokazuje želju za druženjem i novim socijalnim iskustvima.

Ako kod vašeg djeteta još ne primjećujete ove znakove bolje je pričekati još neko vrijeme nego forsirati. Bez žurbe, sve će stići. Prerano uključivanje često dovodi do odbijanja, povlačenja i frustracije.

Kako odabrati pravu aktivnost?

Kada procijenite da je vrijeme, evo što treba imati na umu:

1.⁠ ⁠Pratite dijete, a ne trendove. Nije bitno na što “svi idu”, nego što vaše dijete zaista zanima i što voli.

2.⁠ ⁠Upoznajte program. Pitajte koja je metodologija rada, postoji li jasno strukturiran plan i kako izgleda tipičan sat. Bitno je, vjerujte mi.

3.⁠ ⁠Provjerite voditelja programa. Iskustvo, educiranost, pristup i odnos voditelja prema djeci u ovoj dobi često je važniji i od same aktivnosti. Ukoliko osoba nije educirana, ne primjenjuje adekvatne metode rada kvaliteta programa ne znači ništa, a šteta može daleko nadići korist.

4.⁠ ⁠Pazite na mjeru. Jedna aktivnost je sasvim dovoljna u predškolskoj dobi. Više od toga može opteretiti i dijete i roditelje. Obiteljsko vrijeme i vrijeme s roditeljima na prvom je mjestu.

5.⁠ ⁠Promatrajte reakcije. Nakon nekoliko dolazaka obratite pažnju na to vraća li se dijete s osmijehom? Iščekuje li radosno ili strepi od idućeg susreta? Je li dijete umorno, napeto ili prestimulirano?

Alarmi za uzbunu na koje treba obratiti pažnju:

Ako primjetite bilo što od ovoga, vrijedi zastati i dobro razmisliti:

Prevelik broj djece u grupi

Neadekvatni i nesigurni prostorno- materijalni uvjeti

Nesigurno dovođenje i/ili preuzimanje djeteta

Voditelj koji koristi neprimjerene metode i naglašava rezultat umjesto procesa učenja igre.

Dijete se redovito vraća kući uplakano, napeto ili iscrpljeno.

Program je prezahtjevan ili neprilagođen za razvojnu dob djeteta.

Nema jasne komunikacije između voditelja i roditelja te ne dobivate kompletne i valjane povratne informacije.

Dijete ustrajno odbija ići, iako mu je dano dovoljno vremena za prilagodbu.

Balans je ključ

Pretrpani rasporedi ne koriste nikome, a najmanje djetetu predškolske dobi kojem je prioritet da bude dijete. Dijete koje stalno “juri” iz vrtića na jednu pa drugu aktivnost, a kući dođe samo na spavanje nema vremena za slobodnu igru, vrijeme s roditeljima i obitelji, dosadu, maštanje i djetinjstvo općenito.

Ne zaboravite: vrijeme s obitelji je i dalje najvažnija aktivnost, bez obzira ide li dijete na sport, glazbu ili ples, mama i tata su mu i dalje najpotrebniji i nezamjenjivi treneri, učitelji i voditelji.

Autori:

Anja Jurić Barać

Magistra psihologije – predškolski psiholog

Ivana Jurić Petrov

Odgajatelj i edukator pozitivne discipline

Prijavite se na naš newsletter i budite prvi koji će dobiti najnovije informacije, ekskluzivne sadržaje i posebne ponude. Naš newsletter je vaša ulaznica u svijet korisnih savjeta, inspiracije i mogućnosti za osobni razvoj. Prijavite se sada i krenimo zajedno na putovanje ispunjeno novim saznanjima i mogućnostima!

<p>The post Dodatne aktivnosti: Najčešće pogreške pri odabiru izvanškolskih aktivnosti i kako ih izbjeći first appeared on PARENTUM.</p>