Zašto vam ovo danas pišem?

 Majka sam dvije djevojčice (6 i 2 godine) i predškolski sam psiholog pa često kažem da ja rani predškolski odgoj i obrazovanje i radim i živim. S obzirom na moju roditeljsku i profesionalnu ulogu trudim se educirati i usavršavati te pratiti općenite trendove i aktualnosti vezane za odgoj i obrazovanje djece predškolske dobi. Ono što primjećujem je da što više istražujem ovaj svijet to sve više postajem svjesna koliko je on konfuzan i koliko se pogrešnih i neutemeljenih informacija (posebno kroz društvene mreže) svaki dan servira roditeljima. Možda ovo ne bi ni osvijestila na ovaj način da nemam privilegiju sagledati sve ovo i kroz oči psihologa koji radi s djecom i roditeljima i kroz oči jedne mame koja se trudi broditi kroz roditeljstvo najbolje što može i zna. Naime, shvatila sam posljednje vrijeme kako polako gubim sebe u odgoju vlastite djece. Da. Osjetila sam da gubim svoj kompas i intuiciju, stavljam se u kutije, sama sebe vrednujem i ocjenjujem na ružan i okrivljujući način, ne dajem si predaha i nisam niti malo blaga prema sebi, a propitivanje i krivnja me vrebaju iza svakog odgojnog postupka. I onda sam stala. Odmaknula sam se, razmislila, razgovarala sa stručnim ljudima kojima vjerujem, osluškivala sebe i svoje misli. Shvatila da sam jednostavno toliko preplavljena informacijama koje nisam filtrirala, kojima nisam pristupala kritički da su me jednostavno počele gušiti.

Shvatila sam da sam nesvjesno na sebe polijepila toliko savjeta koje nisam provjerila. Stvorila sam si očekivanja koja su neutemeljena. Izgubila sam svoju autentičnost u odgoju zamjenjujući ju raznim pravilima, strategijama i receptima. Rekla sam dosta.

Ja sam roditelj to je moja uloga

Odgovornost za odgoj moje djece je na meni. Moje zadovoljstvo i mir u ulozi roditelja omogućuju moju kvalitetnu prisutnost u životima moje djece stoga sve što u meni izaziva nemir i odvlači me iz uloge roditelja kakav želim biti svojoj djeci mičem od sebe. Postavljam granicu i time najbolje učim svoju djecu da je jednom i one znaju postaviti. Štitim sebe i nas od onoga što nam unosi nemir. Možda zvučim malo dramatično, ali da takva ponekada i jesam kada se radi o stvarima koje su mi važne. Autentičnost u odgoju, prihvaćanje i poštivanje slobode, prava, različitosti i individualnosti svake pojedine osobe ključ je izgradnje kvalitetnog odnosa. Stoga si ja dopuštam biti JA u odgoju svoje djece jer želim da i moja djeca jednom znaju pronaći svoje autentično JA u ovom kaotičnom svijetu.

Društvene mreže

Ovo o čemu pišem vidim svakodnevno i u radu s roditeljima. Osjećaj krivnje posebno kod majki je ogroman, propitkivanje i samokritika vire iz svake rečenice. Posebno vidim negativan utjecaj društvenih mreža gdje se razni savjeti o odgoju prezentiraju uz mnogo prikrivenih kritika i omalovažavanja.

Društvene mreže imaju naravno puno svojih pozitivnih strana i predivnih korisnih i podražavajućih profila, no zahtijevaju jedan ozbiljan pristup, svijest i kritičnost jer prepune su i sadržaja koji nije blagotvoran i podržavajući za naše mentalno zdravlje i roditeljske kompetencije. Često se na nesvjesnoj razni uspoređujemo sa sadržajima koje vidimo na društvenim mrežama i prema tom sadržaju vrednujemo sebe. Društvene mreže odnosno broj pratitelja često se doživljava kao mjerilo povjerenja nekoj osobi ili profilu po principu „što više pratitelja to veći kredibilitet“. No to nije tako i broj pratitelja je samo broj pratitelja, a ne mjerilo nečije stručnosti, kredibiliteta ili iskrenosti. Stoga trebamo redovito održavati higijenu svojih misli i sadržaja kojeg u njih puštamo, a to znači mudro birati profile koje pratimo i sadržaj koji konzumiramo posebno kada se tiče bitnih tema poput djece, odgoja, zdravlja i sl.

Za kraj

<p>The post “Roditeljstvo u eri društvenih medija: Kako zadržati svoj identitet kao roditelj” first appeared on PARENTUM.</p>

Uključivanje djece u kućanske poslove, te redoviti radni zadaci i obaveze od davnina su sastavni dio obiteljskog života i glavni način prijenosa znanja s generacije na generaciju. U nekim prošlim vremenima kada su životni uvjeti bili puno teži dječji doprinos nije bio samo odgojnog karaktera već je bio i nužan da bi obitelj uspjela opstati i prehraniti se. Djeca su doprinosila kućanstvima tako da su obavljali određene poslove primjerice čuvanje blaga, rad u vrtu i slično. Sigurno ste čuli priče o tim vremenima i od vaših baka i prabaka.

Danas su vremena drugačija i većinom, barem u našem društvu, nije nužno da djeca na ovaj način doprinose obitelji ali znači li to da ih se ne bi trebalo uključiti u kućanske poslove i da ne bi trebali imati svoje obveze i zadatke? Ne, jer su ti maleni zadaci primjereni dobi izuzetno bitni za njihov razvoj, pozitivno djeluju na sliku o sebi, samopouzdanje, samopoštovanje, osjećaj važnosti, odgovornosti, samostalnosti i pripadanja. Istraživanja pokazuju da djeca koja se od rane dobi uključuju u ovakve aktivnosti lakše prihvaćaju školske zadatke i obveze, te je vjerojatnije da će se razviti u dobro prilagođene i uspješne odrasle osobe.

Kućanski poslovi pozitivno djeluju na sliku o sebi, samopouzdanje, samopoštovanje, osjećaj važnosti, odgovornosti, samostalnosti i pripadanja.

Dob djeteta i kućanski zadaci

Ono što je važno kada pričamo o zadacima za djecu je to da oni budu dobro prilagođeni dobi djeteta. Ukoliko je djetetu neki zadatak pretežak i nedostižan kod djeteta će izazvati frustraciju, nemoć i ono će odustati te će ubuduće teže prihvaćati takve zadatke. Ukoliko je pak zadatak previše lagan djetetu može biti besmislen, neizazovan te će izostati osjećaj uspješnosti, ponosa i kompetentnosti, a time i pozitivan utjecaj na djetetovo samopouzdanje. Upravo zbog ovakvih situacija uvijek je dobro pratiti djetetov razvoj, odnosno razvojne zadatke određene dobi, kako bi na pravi način poticali dijete i bili u korak s njegovim razvojnim potrebama.

Donosimo vam par primjera zadataka organiziranih prema dobi djeteta no bitno je naglasiti da je svako dijete drugačije i da ne postoji tablica u koju će se sva djeca idealno uklopiti. Bitno je osluškivati dijete, pratiti njegove pokušaje (uspjele i neuspjele), interese, mogućnosti i biti poticaj i podrška koja uvijek slijedi vodstvo djeteta. Također važno je naglasiti da mlađoj djeci postepeno objašnjavamo zadatak, pratimo njihov interes, stvaramo pozitivno ozračje i pratimo kada su spremni na suradnju, pružamo podršku dok izvode zadatak, modeliramo ponašanje i pohvaljujemo trud.

Kućanski zadaci po dobi

Za kraj

Uključivanje djeteta u kućanske poslove i zadatke daje djetetu posebnu ulogu i dodatnu važnost u obitelji te pozitivno utječe na razne aspekte djetetovog razvoja. Pretjeranim zaštićivanje djece te obavljanjem svega umjesto njih i za njih ne činimo im uslugu već im oduzimamo priliku za učenje, rast i vježbu, da se od malena navikavaju na obveze, na odgovornost, na činjenicu da njihovi postupci imaju vrijednost i posljedice, na život onakav kakav ih čeka divan i zahtjevan, pun obaveza, zadataka i odgovornosti za sebe i druge.

<p>The post Koliko su za odgoj i razvoj bitni kućanski poslovi? first appeared on PARENTUM.</p>