Dodatne aktivnosti poput sporta, plesa, glazbe, stranih jezika, likovnih i kreativnih radionica i sl. su zanimljive prilike kroz koje djeca mogu:

• Razvijati samopouzdanje i samopoštovanje
• Graditi pozitivnu sliku o sebi
• Otkrivati i jačati svoje interese,
• Učiti o suradnji i disciplini
• Steći nova poznanstva i jačati socijalne vještine
• Učiti o sebi, drugima i svijetu kroz nova i raznolika iskustva

Ipak ukoliko nismo oprezni i selektivni dodatne aktivnosti mogu na sve navedeno utjecati i negativno.
Za početak važno je naglasiti da nije poanta da se dijete uključi bilo gdje, a na žalost često u praksi vidimo da je to i “bilo gdje” i “na apslutno sve”. Aktivnosti treba birati informirano, zrelo, pažljivo i u skladu s interesima, mogućnostima i zrelošću djeteta, ali i obiteljskom dinamikom i obiteljskim mogućnostima.

Važno je dobro se informirati, provjeriti kakav je program, koliko je kompetentan voditelj programa, na čemu se temelji određeni program, koji mu je cilj itd. I ne, nije pretjerano i nije “što ima veze idu svi” jer pričamo o maloj djeci, prvim iskustvima odvajanja, prvim iskustvima otvaranja prema novim iskustvima i učenju, a upravo ova prva iskustva mogu biti odskočna daska ili uteg oko noge za neke daljnje životne izazove.

Kada je dijete spremno za dodatne aktivnosti?

Ne postoji “točna dob”, ali postoje neki znakovi koji nam mogu pomoći:

Interes – dijete spontano pokazuje sklonost i interes za neku aktivnost (pleše čim čuje glazbu i voli imitirati plesne pokrete, crta u svakoj prilici, stalno skače za loptom, traži dodatne sportske aktivnosti i prilike za kretanje i sl.).

Samostalnost – može na 45 minuta do sat veremena vremena funkcionirati bez roditelja, samostalno je u osnovnim vještinama brige o sebi (wc, izražavanje vlastitih potreba, traženje pomoći i sl.)

Pažnja i upute – u stanju je pratiti jednostavne zadatke i upute te zadržati fokus i suradljivost tijekom grupne aktivnosti.

Društvenost i otvorenost – uživa u igri i učenju s vršnjacima, pokazuje želju za druženjem i novim socijalnim iskustvima.

Ako kod vašeg djeteta još ne primjećujete ove znakove bolje je pričekati još neko vrijeme nego forsirati. Bez žurbe, sve će stići. Prerano uključivanje često dovodi do odbijanja, povlačenja i frustracije.

Kako odabrati pravu aktivnost?

Kada procijenite da je vrijeme, evo što treba imati na umu:

1.⁠ ⁠Pratite dijete, a ne trendove. Nije bitno na što “svi idu”, nego što vaše dijete zaista zanima i što voli.

2.⁠ ⁠Upoznajte program. Pitajte koja je metodologija rada, postoji li jasno strukturiran plan i kako izgleda tipičan sat. Bitno je, vjerujte mi.

3.⁠ ⁠Provjerite voditelja programa. Iskustvo, educiranost, pristup i odnos voditelja prema djeci u ovoj dobi često je važniji i od same aktivnosti. Ukoliko osoba nije educirana, ne primjenjuje adekvatne metode rada kvaliteta programa ne znači ništa, a šteta može daleko nadići korist.

4.⁠ ⁠Pazite na mjeru. Jedna aktivnost je sasvim dovoljna u predškolskoj dobi. Više od toga može opteretiti i dijete i roditelje. Obiteljsko vrijeme i vrijeme s roditeljima na prvom je mjestu.

5.⁠ ⁠Promatrajte reakcije. Nakon nekoliko dolazaka obratite pažnju na to vraća li se dijete s osmijehom? Iščekuje li radosno ili strepi od idućeg susreta? Je li dijete umorno, napeto ili prestimulirano?

Alarmi za uzbunu na koje treba obratiti pažnju:

Ako primjetite bilo što od ovoga, vrijedi zastati i dobro razmisliti:

Prevelik broj djece u grupi

Neadekvatni i nesigurni prostorno- materijalni uvjeti

Nesigurno dovođenje i/ili preuzimanje djeteta

Voditelj koji koristi neprimjerene metode i naglašava rezultat umjesto procesa učenja igre.

Dijete se redovito vraća kući uplakano, napeto ili iscrpljeno.

Program je prezahtjevan ili neprilagođen za razvojnu dob djeteta.

Nema jasne komunikacije između voditelja i roditelja te ne dobivate kompletne i valjane povratne informacije.

Dijete ustrajno odbija ići, iako mu je dano dovoljno vremena za prilagodbu.

Balans je ključ

Pretrpani rasporedi ne koriste nikome, a najmanje djetetu predškolske dobi kojem je prioritet da bude dijete. Dijete koje stalno “juri” iz vrtića na jednu pa drugu aktivnost, a kući dođe samo na spavanje nema vremena za slobodnu igru, vrijeme s roditeljima i obitelji, dosadu, maštanje i djetinjstvo općenito.

Ne zaboravite: vrijeme s obitelji je i dalje najvažnija aktivnost, bez obzira ide li dijete na sport, glazbu ili ples, mama i tata su mu i dalje najpotrebniji i nezamjenjivi treneri, učitelji i voditelji.

Autori:

Anja Jurić Barać

Magistra psihologije – predškolski psiholog

Ivana Jurić Petrov

Odgajatelj i edukator pozitivne discipline

Prijavite se na naš newsletter i budite prvi koji će dobiti najnovije informacije, ekskluzivne sadržaje i posebne ponude. Naš newsletter je vaša ulaznica u svijet korisnih savjeta, inspiracije i mogućnosti za osobni razvoj. Prijavite se sada i krenimo zajedno na putovanje ispunjeno novim saznanjima i mogućnostima!

<p>The post Dodatne aktivnosti: Najčešće pogreške pri odabiru izvanškolskih aktivnosti i kako ih izbjeći first appeared on PARENTUM.</p>

• Djeca imaju veći udio vode u tijelu u usporedbi s odraslima, pa im je potrebno više tekućine kako bi održali adekvatnu razinu hidratacije. 
• Nedovoljan unos vode kod djece lakše može dovesti do dehidracije, koja može imati ozbiljne posljedice po zdravlje djece.
• Djeca su često fizički aktivnija od odraslih stoga mnogo brže troše zalihe energije i tekućine.
• Voda je važna za pravilno funkcioniranje probavnog sustava. 
• Voda pomaže u apsorpciji hranjivih tvari iz hrane koju djeca jedu.
• Istraživanja su pokazala da dehidracija, odnosno neadekvatan unos vode, može negativno utjecati na kognitivne sposobnosti, memoriju i izvršne funkcije kod djece.
• Voda pomaže u regulaciji tjelesne temperature kod djece. Znojenjem se tijelo rashlađuje stoga su u vrućim danima potrebne veće količine vode kako bi se nadomjestila tekućina izgubljena znojenjem. 
• Prevencija prekomjerne tjelesne težine
• Dovoljna hidratacija važan je za zdravlje urinarnog sustava kod djece. Voda pomaže u razrjeđivanju urina i sprječava nakupljanje štetnih tvari u mokraći, što može smanjiti rizik od infekcija mokraćnog sustava.
• Razvoj zdravih navika od ranog djetinjstva prevenira brojne zdravstvene probleme u odrasloj dobi.

Kako znati pije li dijete dovoljno?

Boja urina kod djece može pružiti korisne informacije o hidrataciji. Svijetložuta do svijetložuto-zelena boja obično ukazuje na dobar unos tekućine. S druge strane, tamnija boja, poput jantarne ili smeđe, može sugerirati smanjeni unos vode.

Osim boje, trebali biste obratiti pažnju i na učestalost mokrenja. Ako primijetite da dijete redovito odlazi na WC i da je urin svjetlije boje, to su pozitivni znakovi dovoljnog unosa tekućine. S druge strane, rijedak odlazak na WC i tamniji urin mogu ukazivati na potrebu za povećanjem unosa vode.

Važno je naglasiti da individualne potrebe za hidratacijom mogu varirati, ali praćenje boje urina i učestalosti mokrenja može vam pružiti korisne smjernice o tome koliko djeca piju. Poticanje djece na redovito pijenje vode tijekom dana ključno je za održavanje njihovog zdravlja i dobrobiti, posebno u periodima poput skidanja s pelena kada se stvaraju nove navike i rutine.

Hidratacija i odvikavanje od pelene

U periodu odvikavanja od pelena unos tekućine dodatno dobiva na važnosti. Naime, kako bi dijete moglo zadržati urin duže vremena, a posebice od momenta kada osjeti potrebu za mokrenjem do trenutka kada sjedne na wc ili tutu potrebna je kognitivna zrelost, voljni moment ali i tjelesna zrelost.

Kapacitet mjehura djeteta od 2 godine može značajno varirati no većina djece ove dobi može zadržati oko 150-250 ml urina u mjehuru. Kapacitet mjehura ovisi o brojnim čimbenicima uključujući fizički razvoj djeteta, veličinu tijela ali i razini hidratacije, navikama pijenja i urinarnim navikama. Jednostavnije rečeno ukoliko dijete unosi adekvatnu količinu vode u odnosu na svoje tjelesne potrebe tada će i mjehur imati adekvatan kapacitet. Ove navike uriniranja i hidratacije iznimno su bitna informacija prije samog početka odvikavanja od pelena i predstavljaju važan prediktor uspjeha. Svakako bi na njima trebalo poraditi prije no što djetetu skinemo pelenu.

Opće smjernice o unosu vode za djecu  od 1 do 3 godine je oko 1-1,3 litre tekućine dnevno. To može uključivati vodu, mlijeko, razrijeđene sokove i juhe no voda treba biti prvi izbor pića.

U periodu samog odvikavanja od pelene unos tekućine trebalo bi blago povećati kako bi tijekom prvih dana stvorili što više prilika za učenje. Naime češće mokrenje odnosno korištenje wc-a dovest će do bržeg stvaranja pozitivnih asocijacija „potreba-wc“ te većeg broja uspješnih pokušaja koji su jako bitni u prvim danima odvikavanja od pelena.

Važnost održavanja pravilne hidracije ne smije se zanemariti, jer utječe na razne aspekte dječjeg zdravlja, uključujući rad bubrega, regulaciju tjelesne temperature i opću dobrobit. Kroz praćenje i poticanje dobrih navika pijenja, roditelji imaju moć oblikovati zdrave obrasce ponašanja koji će pratiti svoje dijete kroz ključne faze rasta i razvoja.

<p>The post “Hidratacija i razvoj: Zašto je važno osigurati dovoljan unos tekućine kod djece u razdoblju odvikavanja od pelena” first appeared on PARENTUM.</p>

Zašto smo se mi odlučili koristiti prave nazive za intimne djelove tjela u našem domu?

1. Korištenje stvarnih naziva pomaže u uklanjanju stigme i srama koji se često povezuje s intimnim dijelovima tijela. 
2. Korištenje raznih „nadimaka“ za intimne dijelove tijela  šalje djeci poruku da su genitalije sramotne, nevaljale, pogrešne, loše i da je nepristojno spominjati ih.
3. Imenovanje intimnih dijelova tijela stvarnim nazivima pruža mogućnost obrazovanja djece o sigurnosti, granicama i prevenciji seksualnog zlostavljanja i to bez osjećaja srama ili tajnosti.
4. Kada djeca imaju točne informacije o svojim tijelima, mogu bolje razumjeti što je prikladno i neprikladno te lakše prepoznati potencijalno zlostavljanje i iskomunicirati ga s odraslima.
5. Seksualni zlostavljači ovise o tajnama i šutnji kako bi izvršili svoja seksualna djela. Ako djeca vjeruju da čak ni ne smiju izgovarati imena svojih privatnih dijelova tijela, šalju poruku zlostavljačima da su sigurne mete jer će vjerojatno će biti previše sramežljiva da ikada kažu bilo kome. No ukoliko djeca poznaju ove nazive postaju manje privlačna meta jer šalju poruku zlostavljaču da će vjerojatno prepoznati neprimjeren kontakt i na njega reagirati jer su dobro informirana i educirana. 
6. Korištenje stvarnih naziva za intimne dijelove tijela pruža temelj za adekvatnu seksualnu edukaciju kasnije u životu. Kada djeca već imaju jasan jezik i razumijevanje, mogu lakše učiti o reproduktivnom zdravlju, menstruaciji, kontracepciji i drugim aspektima seksualnosti.
7. Normalizacija i otvorenost o intimnim dijelovima tijela pomaže u stvaranju zdravijeg odnosa prema tijelu.
8. Korištenje stvarnih naziva za intimne dijelove tijela pomaže u uspostavljanju jasne i precizne komunikacije te se smanjuje mogućnost nesporazuma ili konfuzije.
9. Imenovanje intimnih dijelova tijela stvarnim nazivima doprinosi stvaranju kulture jednakosti i razumijevanja između spolova. Kada koristimo iste stvarne nazive za sve, bez obzira na spol, promoviramo ideju da su svi dijelovi tijela jednako važni i da svi zaslužuju poštovanje.

Za kraj

Istraživanja pokazuju da  89% djece uspješno imenuje ostale dijelove tijela, a samo 10% zna točna imena za intimne dijelove tijela. Postoji opća suglasnost među stručnjacima da korištenje točnih imena za intimne dijelove tijela ima broje dobrobiti: pozitivno utječe na sliku vlastitog tijela, samopouzdanje i smanjuje sram i negativne emocije prema vlastitom tijelu. Američka akademija pedijatara podržava podučavanje djece točnim medicinskim nazivima, uključujući penis, testise, vagina, vulvu i dojke od prvog dana djetetovog života koristeći svakodnevne prilike primjerice tijekom kupanja, presvlačenja pelena i odlaska na wc. Djeca čiji roditelji koriste ispravne nazive za intimne dijelove tijela imaju manji rizik od zlostavljanja, vjerojatnije će biti bolje zaštićena i sposobnija izbjeći zlostavljanje te izvijestiti o njemu i potražiti pomoć ukoliko se, nažalost, ipak dogodi.

Dakle, dragi roditelji, ne nazivamo ruke “grabljicama”, noge „hodalicama“, nos nije „šnjof šnjof“, a kosa nije „čup-čup“ stoga vrijeme je i da „pipi, pišo, koka, pipa, fritulica, piško, popi, pipica, pišulinac, piškavac, nona, kiki i sl.“ postanu  vagina/vulva i penis. Treba malo vremena za naviknuti se definitivno, ali kao i za mnoge stvari tako i ovdje, naša generacije treba biti prekretnica i utabati neke nove staze za sigurniju budućnost sa manje srama i stigme za našu djecu. Budemo li mi pokretači promjene našoj djeci to više neće biti promjena, a kada oni budu roditelji neće im trebati vremena za naviknuti se kao što treba nama. 

Autor: Anja Jurić Barać

Magistra psihologije – predškolski psiholog

<p>The post Korištenje pravih naziva za intimne dijelove tijela kod djece: Zašto je važno i kako to utječe na njihovu sigurnost i samopouzdanje first appeared on PARENTUM.</p>

Kad bolje razmislimo i uzmemo u obzir da je pelena od prvog dana konstanta u djetetovom životu i jedina poznata alternativa onda ovakvo ponašanje i nije neobično. Osim same navike, odnosno osjećaja pelene na guzi, nemojmo zaboraviti ni na sve ostalo što pelene sa sobom nose. Mijenjanje pelena važan je dio djetetove rutine i način na koji dijete dobiva roditeljsku pažnju, ljubav i skrb. Stoga je odbacivanje pelene izazov za dijete koji uključuje značajnu promjenu ustaljenih rutina i navika ali i načina na koji dijete prima jedan dio roditeljske pažnje. Za neku djecu ovaj proces može biti izazovan dok će neka djeca kroz njega proći vrlo jednostavno i obje situacije su apsolutno u redu jer svako je dijete posebno i drugačije.

Što kada dijete ne želi skinuti pelenu?

Ukoliko ste započeli s prijelazom s pelene na wc i dijete ne želi skinuti pelenu ili otići sjesti na wc u redu je napraviti korak natrag i vratiti se na pripremu. Dijete ne treba forsirati na skidanje pelene ili sjedenje na tuti ukoliko za to nije spremno. Forsiranjem djeteta da sjedi na wc ili skine pelene dok dijete pokazuje strah ili nelagodu može dovesti do neželjenih posljedica kao što su zadržavanje stolice ili razvijanje straha od odlaska na wc.

Uzimanje kratke pauze ne znači odustajanje ili potpuno prekidanje prijelaza već privremen povratak na pripremne aktivnosti kako bi dijete postiglo adekvatnu razinu spremnosti i bilo otvoreno za sam proces prijelaza.

Priprema

Jedan od najučinkovitijih načina prevencije otpora i straha kod prijelaza iz pelene na wc je adekvatna priprema. Postoje razne pripremne aktivnosti koje možete uvrstiti u svakodnevnu rutinu kako bi djetetu približili i olakšali prijelaz.

Neke od pripremnih aktivnosti su.

• Čitanje slikovnica vezanih za prijelaz
• Zajedničko kreiranje prostora
• Istraživanje tute
• Simbolička igra
• Modeliranje itd.

Više o pripremnim aktivnostima, kako ih uvrstiti u svakodnevni ritam te primjere 11 pripremnih aktivnosti možete pronaći u našem priručniku “Od pelene do wc-a”. Više o priručniku pronađite ovdje.

Kroz pripremne aktivnosti uklanjamo nepoznanice vezane za prijelaz i stvaramo poticajno i sigurno okruženje u kojem dijete zna što ga očekuje i samim time osjeća manji otpor prema novim aktivnostima i promjenama. Često zaboravljamo da je djeci sve novo i da svakodnevno otkrivaju svijet, stvari koje su nama logične i svakodnevne njima su nepoznanica. Što više nepoznanica uklonimo to bolje.

Metode koje možete upotrijebiti kako bi djetetu olakšali prijelaz iz pelena u gaće te smanjili nesigurnost i odbijanje.

Poštujte djetetov uobičajeni ritam i osobnost: nekoj djeci je potrebno više vremena da se naviknu na promjene i to treba poštivati. Dopustite im malo duži proces pripreme za prijelaz. Za početak možete im ponuditi da na wc/tutu sjednu u peleni.

Ohrabrujte dijete: pohvalite svaki pokušaj odlaska ili interesa za wc, a ne samo konačan rezultat ili uspjeh.

Uključite dijete u proces: ako je dijete aktivan sudionik procesa veće su šanse da će biti otvoreno za suradnju i pokušaj. Neka dijete samo izabere novo donje rublje, tutu ili dasku za wc.

Zabavljate se i igrajte: dijete je najopuštenije kada se igra i zabavlja. Ukoliko je sam proces odlaska na wc zabavan i uključuje igru dijete će radije u njemu sudjelovati. Do wc-a možete skakati kao zečići ili letjeti kao ptičice. Dok dijete sjedi na wc-u pušite balončiće, čitajte slikovnice ili pjevajte pjesmice, sve kako bi proces u prvim danima učinili što zabavnijim i ugodnijim te stvorili pozitivne asocijacije za dalje.

Idite korak po korak: Ukoliko dijete pruža otpor možete pelenu skidati postepeno. U početku možete skidati pelenu samo kada idete na wc te je nakon toga vraćati kako bi dijete bilo što opuštenije, s vremenom produžuje vrijeme bez pelene sve dok ona više nije potrebna. Ovakav način može produžiti sam proces odvikavanja od pelena i nije nešto što je univerzalna preporuka. No kod neke djece ovo je ispravan put jer je najbitnije je da se dijete osjeća opušteno i sigurno te postepeno napreduje prema cilju.

Važno je razumjeti da svako dijete ima svoj tempo razvoja i da će prijelaz s pelene na WC biti jedinstven za svako dijete. Uz strpljenje, dosljednost i ljubav, možete pomoći svom djetetu da prevlada otpor i usvoji nove navike higijene ali i da se tijekom ovog proces dodatno povežete s djetetom i ojačate vaš odnos i međusobno povjerenje.

Autori:

Anja Jurić Barać

Magistra psihologije – predškolski psiholog

Ivana Jurić Petrov

Odgajatelj i edukator pozitivne discipline

Prijavite se na naš newsletter i budite prvi koji će dobiti najnovije informacije, ekskluzivne sadržaje i posebne ponude. Naš newsletter je vaša ulaznica u svijet korisnih savjeta, inspiracije i mogućnosti za osobni razvoj. Prijavite se sada i krenimo zajedno na putovanje ispunjeno novim saznanjima i mogućnostima!

<p>The post “Kada dijete odbija WC: Strategije za prevladavanje otpora skidanja pelene i sjedenja na WC” first appeared on PARENTUM.</p>

Zašto vam ovo danas pišem?

 Majka sam dvije djevojčice (6 i 2 godine) i predškolski sam psiholog pa često kažem da ja rani predškolski odgoj i obrazovanje i radim i živim. S obzirom na moju roditeljsku i profesionalnu ulogu trudim se educirati i usavršavati te pratiti općenite trendove i aktualnosti vezane za odgoj i obrazovanje djece predškolske dobi. Ono što primjećujem je da što više istražujem ovaj svijet to sve više postajem svjesna koliko je on konfuzan i koliko se pogrešnih i neutemeljenih informacija (posebno kroz društvene mreže) svaki dan servira roditeljima. Možda ovo ne bi ni osvijestila na ovaj način da nemam privilegiju sagledati sve ovo i kroz oči psihologa koji radi s djecom i roditeljima i kroz oči jedne mame koja se trudi broditi kroz roditeljstvo najbolje što može i zna. Naime, shvatila sam posljednje vrijeme kako polako gubim sebe u odgoju vlastite djece. Da. Osjetila sam da gubim svoj kompas i intuiciju, stavljam se u kutije, sama sebe vrednujem i ocjenjujem na ružan i okrivljujući način, ne dajem si predaha i nisam niti malo blaga prema sebi, a propitivanje i krivnja me vrebaju iza svakog odgojnog postupka. I onda sam stala. Odmaknula sam se, razmislila, razgovarala sa stručnim ljudima kojima vjerujem, osluškivala sebe i svoje misli. Shvatila da sam jednostavno toliko preplavljena informacijama koje nisam filtrirala, kojima nisam pristupala kritički da su me jednostavno počele gušiti.

Shvatila sam da sam nesvjesno na sebe polijepila toliko savjeta koje nisam provjerila. Stvorila sam si očekivanja koja su neutemeljena. Izgubila sam svoju autentičnost u odgoju zamjenjujući ju raznim pravilima, strategijama i receptima. Rekla sam dosta.

Ja sam roditelj to je moja uloga

Odgovornost za odgoj moje djece je na meni. Moje zadovoljstvo i mir u ulozi roditelja omogućuju moju kvalitetnu prisutnost u životima moje djece stoga sve što u meni izaziva nemir i odvlači me iz uloge roditelja kakav želim biti svojoj djeci mičem od sebe. Postavljam granicu i time najbolje učim svoju djecu da je jednom i one znaju postaviti. Štitim sebe i nas od onoga što nam unosi nemir. Možda zvučim malo dramatično, ali da takva ponekada i jesam kada se radi o stvarima koje su mi važne. Autentičnost u odgoju, prihvaćanje i poštivanje slobode, prava, različitosti i individualnosti svake pojedine osobe ključ je izgradnje kvalitetnog odnosa. Stoga si ja dopuštam biti JA u odgoju svoje djece jer želim da i moja djeca jednom znaju pronaći svoje autentično JA u ovom kaotičnom svijetu.

Društvene mreže

Ovo o čemu pišem vidim svakodnevno i u radu s roditeljima. Osjećaj krivnje posebno kod majki je ogroman, propitkivanje i samokritika vire iz svake rečenice. Posebno vidim negativan utjecaj društvenih mreža gdje se razni savjeti o odgoju prezentiraju uz mnogo prikrivenih kritika i omalovažavanja.

Društvene mreže imaju naravno puno svojih pozitivnih strana i predivnih korisnih i podražavajućih profila, no zahtijevaju jedan ozbiljan pristup, svijest i kritičnost jer prepune su i sadržaja koji nije blagotvoran i podržavajući za naše mentalno zdravlje i roditeljske kompetencije. Često se na nesvjesnoj razni uspoređujemo sa sadržajima koje vidimo na društvenim mrežama i prema tom sadržaju vrednujemo sebe. Društvene mreže odnosno broj pratitelja često se doživljava kao mjerilo povjerenja nekoj osobi ili profilu po principu „što više pratitelja to veći kredibilitet“. No to nije tako i broj pratitelja je samo broj pratitelja, a ne mjerilo nečije stručnosti, kredibiliteta ili iskrenosti. Stoga trebamo redovito održavati higijenu svojih misli i sadržaja kojeg u njih puštamo, a to znači mudro birati profile koje pratimo i sadržaj koji konzumiramo posebno kada se tiče bitnih tema poput djece, odgoja, zdravlja i sl.

Za kraj

<p>The post “Roditeljstvo u eri društvenih medija: Kako zadržati svoj identitet kao roditelj” first appeared on PARENTUM.</p>

Skidanje pelena je jedan u nizu velikih koraka u djetetovom životu, ali kako znati je li vaše dijete spremno, što vam je sve potrebno i odakle krenuti?

Ovdje ćemo pokušati u što jasnijim crtama odgovoriti na neka od najvažnijih pitanja vezana za ovu temu.

Kako znati da je moje dijete spremno?

Prema najnovijim istraživanjima spremnost za skidanje pelena se javlja između 18-24 mjeseca života djeteta, no razvojne sposobnosti svakog djeteta su drugačije te se može dogoditi da vaše dijete pokazuje znakove spremnosti prije ili poslije ovog vremenskog okvira.

Najsigurniji način za znati je li vaše dijete spremno za skidanje s pelene je praćenje znakova spremnosti.

Što su to znakovi spremnosti i kako ih prepoznati?

Znakovi spremnosti za prijelaz s pelene su različiti pokazatelji da dijete može biti spremno za odvikavanje od pelena i prelazak na korištenje WC-a.

Neki od najtipičnijih znakova spremnosti su suha pelena dulje vrijeme, interes za tutu/wc, negodovanje na punu pelenu, skrivanje kada im se kaki te izražavanje želje za samostalnošću . Ako dijete pokazuje želju za samostalnošću i neovisnošću, to može ukazivati na to da je spremno preuzeti odgovornost za svoje tjelesne funkcije i koristiti tutu ili WC.

Važno je napomenuti da su ovi znakovi samo smjernice i da svako dijete razvija svoje sposobnosti i navike u svoje vrijeme. Roditelji trebaju pratiti razvoj svog djeteta i pomoći mu da se prilagodi novoj fazi bez pritiska ili prisile.

Priprema za prijelaz

Jednom kad ste primjetili znakove spremnosti vrijeme je za započeti pripremu. Odvedite dijete zajedno s vama u kupovinu i dopustite mu da bude dio procesa odabira svog novog donjeg rublja. Modelirajte ponašanje tako da im dopustite da vas prate na wc te verbalizirajte što radite i kako se osjećate. Npr. “Osjećam pritisak u trbuhu, tijelo mi daje znak da sjednem na wc.” i sl.

Kroz sljedećih nekoliko dana, posvetite se pripremi djeteta za skidanje pelena. Dajte djetetu priliku da istražuje tutu i igra se s njom, čitajte slikovnice o prijelazu i pripremite kutiju s aktivnostima koje možete koristiti na tuti/WC-u (npr. slikovnice, balončići i sl.). Vježbe disanja su još jedan sjajan način kako potaknuti zdravu probavu. Odbrojavajte dane s djecom do prvog dana prijelaza.

Prvi dani prijelaza

Na samom početku, osigurajte najmanje tri dana bez previše obaveza i distrakcija. Tijekom ta tri dana, dijete ne bi trebalo izlaziti iz kuće, a roditelj bi trebao posvetiti većinu svog vremena promatranju djeteta. Cilj prvih par dana je imati što više uspješnih odlazaka na WC, stoga je bitno poticati dijete da pije što više tekućine te pozorno pratiti znakove potrebe kako biste ih na vrijeme primijetili i potaknuli dijete na odlazak. Neki od znakova potrebe su migoljenje, držanje za prepone i skakutanje.

Ukoliko je djetetu ugodno, trebalo bi biti golo od struka na dolje kako bi proces odlaska na WC trajao što kraće moguće. Postavite tajmer ili podsjetite dijete na odlazak na WC svakih 60 do 90 minuta.

Kada se dijete priprema za prijelaz s pelena na WC, neizbježno će doći do “nezgoda”. Važno je ostati smiren i kontrolirati svoju reakciju na nezgodu, kako dijete ne bi osjetilo dodatni pritisak i stres. Ponudite djetetu pomoć i ohrabrite ga da pokuša ponovno, kako bi se osjećalo sigurno i samopouzdano u procesu učenja. 

Nakon što primjetite da se “nezgode” sve manje događaju i da je dijete sigurnije u sebe, možete početi izlaziti iz kuće. Prije izlaska, potaknite dijete da sjedne na tutu/WC.

Ne treba forsirati istovremeno skidanje pelena po noći ponekad je djeci potrebno i po par mjeseci nakon uspješnog dnevnog skidana da skinu i noćnu pelenu. Sasvim je u redu da dijete ima pelenu tokom noći nakon što je više ne treba po danu. 

Za kraj

Skidanje s pelena se ne događa preko noći, već zahtijeva vrijeme i napor.  Nered u kući, česte promjene odjeće i posteljine, frustracija djeteta i roditelja su neizbježan dio ovog procesa. Kako bi se prevladali ovi izazovi, potrebno je biti strpljiv i ustrajan. 

Ne zaboravite biti blagi prema sebi i svom djetetu tokom ovog procesa. Sretno!

• Instagram
• Mail
• Facebook

<p>The post Skidanje pelene / Prijelaz s pelene na wc first appeared on PARENTUM.</p>

Wc tablica

Jedna od uvriježenih metoda koje se koriste u prijelazu s pelene na wc je tablica uspješnih odlazaka na wc ili skraćeno wc tablica. Ova metoda funkcionira na način da pri svakom uspješnom odlasku na wc dijete u tablicu lijepi naljepnicu ili crta znak, a nakon što sakupi određeni broj naljepnica slijedi pozitivna posljedica ili potkrepljenje.

Wc tablica kod djece može djelovati motivirajuće i pomoći im da vizualno prate svoje uspjehe. Za roditelja također može biti koristan alat za praćenje broja odlazaka na wc odnosno djetetovog napretka (ukoliko nemaju svoj dnevnik praćenja).

Tablicu možete napraviti samostalno ili pronaći razne verzije online, a izgled tablice možete prilagoditi interesima ili željama djeteta. Preporučujemo naravno da dijete uključite u osmišljavanje i izradu tablice kako bi od početka bilo aktivan sudionik cijelog procesa. Nakon izrade tablice ona se postavlja na vidljivo i dostupno mjesto kako bi dijete na nju, nakon svakog uspješnog odlaska na wc, moglo staviti znak ili naljepnicu.

Kako koristiti wc tablice?

1. Postavite je blizu zahoda
2. Pronađite motivaciju – razmislite o tome što bi dijete voljelo kao nagradu za uspješno korištenje toaleta
3. Napravite tablicu – ukoliko je samostalno izrađujete uključite dijete u proces izrade.
4. Objasnite djetetu što je wc tablica i kako se koristi. Pokažite mu koje aktivnosti ili nagrade će dobiti za uspješno ispunjenje tablice.
5. Ostanite strpljivi – postoji šansa da u početku treba malo više vremena za ispuniti tablicu. To je sasvim u redu, kao motivaciju možete uvesti nagradu na pola puta ili smanjiti broj polja na tablici.
6. Nagradite uspjeh – svaki put kada ispuni tablicu nagradite ga po dogovoru.

Različite vrste tablica:

1. Jednostavna tablica

2. Tablica po kategorijama

3.Tablica u obliku staze ili društvene igre

Potkrepljenja

Pozitivna potkrijepljena, posljedice ili nagrade kako ih god nazvali imaju jednu zajedničku ulogu, a to je povećanje vjerojatnosti pojavljivanja nekog ponašanja.
Svaka obitelj odlučuje kakve će nagrade dijete dobiti po ispunjenju tablice. Nekima je samo ljepljenje naljepnice i ispunjavanje tablice nakon uspješnog odlaska na wc dovoljna nagrada. Ukoliko se ipak odlučite za dodatne nagrade preporučamo da izbjegavate hranu i materijalne stvari (igračke), a radije izaberete neke zajedničke aktivnosti, projekte, izlete i provedete kvalitetno vrijeme s djetetom jer naša pažnja djeci je najdraža, najpoticajnija i najvrijednija nagrada. Također važno je da pozitivna posljedica odnosno nagrada uvijek bude unaprijed dogovorena te napisana ili još bolje nacrtana uz samu tablicu. Počnite s malim ciljevima kako ne bi obeshrabrili dijete i kako dijete ne bi izgubilo interes i prije nego nauči kako ova metoda uopće funkcionira. Postepeno povećavajte ciljeve mudro birajući nagrade, a finalni cilj je da tablica nakon što je odradila svoje bude polako i spontano zaboravljena bez da upadnete u zamku nerealnih obećanja koja nećete ispuniti.

<p>The post 3 vrste wc tablica first appeared on PARENTUM.</p>

Anksioznost je emocionalno stanje koje karakterizira osjećaj tjeskobe, nelagode, napetosti, panike, visokog stresa i zabrinutosti.

Često je se opisuje kao “osjećaj da će se dogoditi nešto loše”. Anksioznost se od straha razlikuje po tome što kod straha obično postoji podražaj kojeg je moguće identificirati i prepoznati, neki konkretan uzrok, a kod anksioznosti to nije uvijek slučaj.

Anksioznost se može pojaviti pri velikim životnim promjenama, promjenama rutine ili učenju neke nove vještine poput korištenja wc-a i odvikavanja od pelena.

Okidač za pojavu anksioznosti vezane za odlazak na wc može biti i neugodno iskustvo tokom jednog od odlazaka (bol, neugodan miris, buka, neadekvatna oprema…) ili nekom drugom negativnom asocijacijom koju je dijete doživjelo vezano za odlazak na zahod (izrugivanje, nesigurnost, posramljivanje, forsiranje… ).

Kako bi uopće mogli pomoći djetetu koje se osjeća anksiozno zbog korištenja wc-a bitno je znati prepoznati znakove anksioznosti. Znakove anksioznosti možemo podijeliti na fizičke i emocionalne.

Fizički i emocionalni znakovi anksioznosti

Što napraviti kada primjetite znakove anksioznosti?

Za početak je bitno isključiti neki tjelesni razlog ili traumu kao mogući uzrok. Ukoliko je jedna od dvije navedene stavke uzrok bitno se posvetiti tome prije nego išta drugo poduzmemo.

Naše reakcije su jako bitne, ljutnja i vikanje neće uroditi plodom kod anksiozne djece štoviše to bi moglo doprinjeti pogoršanju situacije. Kada se djeca osjete napadnutim ili se osjećaju da rade nešto krivo izbjegavati će stavljati se u tu situaciju ne samo zbog nastale anksioznosti već i od straha od naše reakcije. Umjesto toga normalizirajte djetetove emocije (“Vidim da ti je ovo jako strašno, želiš li mi reći zašto?” ili ” Nove situacije su jako strašne siječam se kad sam ja bila kao ti da sam se bojala…”) i pokažite razumjevanje. Dijete kada osjeti konekciju puno će se lakše opustiti i biti spremno na suradnju, a kroz suradnju dolazimo do rezultata.

Ovakve situacije znaju biti dosta frustrirajuće kako za roditelje tako i za djecu zato je bitno dati sebi i djetetu vremena, ostati smiren i po potrebi potražiti pomoć.

<p>The post Anksioznost odlaska na wc first appeared on PARENTUM.</p>

U procesu odvajanja od pelena jako je važno osluškivati dijete i njegove potrebe. U većini slučajeva između 18 -24 mjeseci mnogi roditelji će primijetiti znakove spremnosti kod djeteta.  

 Zašto baš ova dob?

Zato što se razvojno u ovom periodu stvaraju određeni preduvjeti pa tako primjerice dijete uspostavlja kontrolu nad mjehurom i crijevima, postaje svjesnije svog tijela, ovladava motoričkim i verbalnim vještinama potrebnim za uspješno savladavanje ovog razvojnog zadatka.

Znači li to da ćemo djetetu skinut pelenu na drugi rođendan? Naravno da ne. I dalje ćemo pratiti znakove spremnosti i osluškivati svoje dijete ali tako da uzimamo u obzir i njegovu dob.

Kada primjetite znakove spremnosti kod djeteta potrebno je, ako već niste, započeti proces pripreme za prijelaz. Trajanje pripreme ovisi o djetetu i njegovom karakteru. Za djecu koja se teže opuštaju u novim situacijama proces traje duže, što je u redu i bitno je da se dijete osjeća opušteno i što sigurnije prije samog početka prijelaza.

Neki od znakova spremnosti za prelazak s pelene na wc su:

• inters za tutu/wc
• traženje čistih pelena
• mogućnost zadržavanja mokraće
• interes za tutu/wc

No što ako dijete ne pokazuje vidne znakovi spremnosti? Trebamo li gurati dijete u prelazak s pelena? Kada je “kasno” za prijelaz?

Na našem području još uvijek je uvriježeno mišljenje da je ljeto najbolji period za prijelaz s pelena, no ako je vaše dijete pokaže znakove spremnosti prije ne treba čekati ili ako nije spremno ne trebamo forsirati prijelaz samo zato što je ljeto. 

Istraživanja su pokazala da proces odvikavanje traje znatno duže za djecu koja su prerano započela proces i mogu razviti razne probleme vezano za dnevno mokrenje ili zadržavanje stolice. Isto tako djeca koja su propustila prozor za prijelaz često se osjećaju posramljeno i teže im padaju “nezgode” tokom prijelaza.

Roditelji koji ne primjete znakove spremnosti tokom navedenog perioda mogu početi s pripremom za prijelaz te sama priprema može potaknuti želju za prijelaz. Nekad znakovi nisu očiti i lako ih je propustiti te roditelj se mora osloniti na svoju intuiciju kada je pravo vrijeme. 

Neke od pripremnih aktivnosti:

• igra s lutkom/ igranje uloga
• čitanje slikovnica
• razgovori o tuti/wc-u
• vježbe disanja

Nikad nije kasno za krenuti s prijelazom no ukoliko se propusti “prozor” spremnosti proces bi mogao potrajati duže ili se možete susresti s većim otporom djeteta.

<p>The post Odgađanje prijelaza s pelene na wc first appeared on PARENTUM.</p>

Uključivanje djece u kućanske poslove, te redoviti radni zadaci i obaveze od davnina su sastavni dio obiteljskog života i glavni način prijenosa znanja s generacije na generaciju. U nekim prošlim vremenima kada su životni uvjeti bili puno teži dječji doprinos nije bio samo odgojnog karaktera već je bio i nužan da bi obitelj uspjela opstati i prehraniti se. Djeca su doprinosila kućanstvima tako da su obavljali određene poslove primjerice čuvanje blaga, rad u vrtu i slično. Sigurno ste čuli priče o tim vremenima i od vaših baka i prabaka.

Danas su vremena drugačija i većinom, barem u našem društvu, nije nužno da djeca na ovaj način doprinose obitelji ali znači li to da ih se ne bi trebalo uključiti u kućanske poslove i da ne bi trebali imati svoje obveze i zadatke? Ne, jer su ti maleni zadaci primjereni dobi izuzetno bitni za njihov razvoj, pozitivno djeluju na sliku o sebi, samopouzdanje, samopoštovanje, osjećaj važnosti, odgovornosti, samostalnosti i pripadanja. Istraživanja pokazuju da djeca koja se od rane dobi uključuju u ovakve aktivnosti lakše prihvaćaju školske zadatke i obveze, te je vjerojatnije da će se razviti u dobro prilagođene i uspješne odrasle osobe.

Kućanski poslovi pozitivno djeluju na sliku o sebi, samopouzdanje, samopoštovanje, osjećaj važnosti, odgovornosti, samostalnosti i pripadanja.

Dob djeteta i kućanski zadaci

Ono što je važno kada pričamo o zadacima za djecu je to da oni budu dobro prilagođeni dobi djeteta. Ukoliko je djetetu neki zadatak pretežak i nedostižan kod djeteta će izazvati frustraciju, nemoć i ono će odustati te će ubuduće teže prihvaćati takve zadatke. Ukoliko je pak zadatak previše lagan djetetu može biti besmislen, neizazovan te će izostati osjećaj uspješnosti, ponosa i kompetentnosti, a time i pozitivan utjecaj na djetetovo samopouzdanje. Upravo zbog ovakvih situacija uvijek je dobro pratiti djetetov razvoj, odnosno razvojne zadatke određene dobi, kako bi na pravi način poticali dijete i bili u korak s njegovim razvojnim potrebama.

Donosimo vam par primjera zadataka organiziranih prema dobi djeteta no bitno je naglasiti da je svako dijete drugačije i da ne postoji tablica u koju će se sva djeca idealno uklopiti. Bitno je osluškivati dijete, pratiti njegove pokušaje (uspjele i neuspjele), interese, mogućnosti i biti poticaj i podrška koja uvijek slijedi vodstvo djeteta. Također važno je naglasiti da mlađoj djeci postepeno objašnjavamo zadatak, pratimo njihov interes, stvaramo pozitivno ozračje i pratimo kada su spremni na suradnju, pružamo podršku dok izvode zadatak, modeliramo ponašanje i pohvaljujemo trud.

Kućanski zadaci po dobi

Za kraj

Uključivanje djeteta u kućanske poslove i zadatke daje djetetu posebnu ulogu i dodatnu važnost u obitelji te pozitivno utječe na razne aspekte djetetovog razvoja. Pretjeranim zaštićivanje djece te obavljanjem svega umjesto njih i za njih ne činimo im uslugu već im oduzimamo priliku za učenje, rast i vježbu, da se od malena navikavaju na obveze, na odgovornost, na činjenicu da njihovi postupci imaju vrijednost i posljedice, na život onakav kakav ih čeka divan i zahtjevan, pun obaveza, zadataka i odgovornosti za sebe i druge.

<p>The post Koliko su za odgoj i razvoj bitni kućanski poslovi? first appeared on PARENTUM.</p>